GPS

Da li je u jednom danu biciklom moguće obići neke od najznačajnijih i najljepših prirodnih lokacija na Bjelasici? Da li u jednu biciklističku turu možemo spakovati Pešića jezero, Zekovu glavu, Crnu glavu, Ursulovačka jezera, Ševarinsko jezero i Šiško jezero? Svakako, kombinujući biciklizam sa pješačenjem što je fenomenalna kombinacija.

Berane (0km, 670m)

Na turu polazimo iz centra Berana (Cvjetni park), krećući se pored Lima obilaznicom do ribnjaka i motela Buče, gdje se uključujemo na put za selo Lubnice. Rekonstruisanom saobraćanicom otpočinjemo uspon dug 12km predalajući lijepim brdskim predjelima prateći uzvodno rijeku Bistricu. Saobraćaj je srednjeg inteziteta, ima i teretnih vozila, zato nemoj da vas previše zanese ljepota krajolika već uvijek budite na oprezu. Prosječan nagib do Lubnica iznosi oko 8%. Treba reći i da od sela Lužac do Lubnica vozimo TT3 stazom.

Lubnice (14km, 990m)

14km nas uvodi u selo Lubnice, jedno od najstarijih naselja u ovoj regiji koje se prvi put u pisanim tragovima pominje još 1485. godine. Smješteno je u omanjoj kotlini koja je omeđena Lučilima, Pojatištima, Bratonjinim vrhom, Paležima, Osojnikom, Vukovim mranorom i Stubicom.

U samom selu, odmah pokraj puta, nalazi se Miraševa kafana, gdje se može popiti sok ili kafa, a u sklopu kafanskog objekta je preko dana uvijek otvorena prodavnica gdje se mogu kupiti razni slatkiši, grickalice, voće, sokovi, flaširana voda.

Ako vam je potreban smještaj ili dobar i ukusan domaći obrok evo linkova na kojima možete da izvršite rezervaciju kod jednog od ova dva seoska domaćinstva. Ako ste turista, možda je ovo i najbolja početna lokacija za ovu turu, a otvorile bi vam se i neke druge biciklističke mogućnosti ništa manje atraktivne nego što je ova koju opisujemo.

Seosko domaćinstvo – Kuća Kljajića
Seosko domaćinstvo – Tri izvora

Lubnice su ujedno i kraj naše vožnje TT3 stazom (za sada), koja ovdje skreće ka Kurikućama, Suvodolu i Šiškom jezeru, i još dalje prema Mojkovcu gdje završava 305km dug krug po čarobnom istoku Crne Gore.

Rudinska stijena (20km, 1280m)

Ostavljamo Lubnice za sobom i nastavljamo dalje, po biciklističkim mjerilima dobrim asfaltom, sada prateći rijeku Jelovica. To je u stvari jedan te isti vodeni tok jer od Jelovice nastaje Bistrica, pošto primi ispod samih Lubnica vode Suvodola, Gunjare i Merića vrela.

Predio kroz koji prolazimo je pravi planinski, a prosječan nagib je sličan onom do Lubnica (oko 8%). Na 2.5km prije Jelovice nailazimo na raskrsnicu i putokoz za Pešića jezero. U slučaju da je tabla nestala (nažalost, dešavaju se i ovakve stvari) mjesto ćete prepoznati i po impresivnom velikom kamenom bloku, Rudinskoj stijeni koja se strmo izdiže skoro od same desne obale rijeke Jelovice a završava se prostranom livadom (što se sa ove raskrsnice ne vidi) koja je omeđena četinarskom šumom.

Pošto se nalazimo nadomak Jelovice, ako imate volje i vremena možete da svratite. Na Jelovici postoji i par hotela, tako da, ako ste tamo odsjeli, ovu rutu možete početi i završiti odatle. [GPS]

Senića katun (24km, 1650m)

Od Rudinske stijene, za narednih nekoliko sati, napuštamo udobnost  asfalta i započinjemo novi znatno jači uspon (10%) solidnim i širokim makadamom.

Nakon 4.30km ulazimo u katun. Primijetićete da je katun još uvijek prepun autentičnih planinskih koliba po gradnji svojstvenih regionu Bjelasice i da još uvijek ima, doduše malobrojnih, stočara u njemu. Na ulazu u katun postoji, lijevo od puta, jedan izvor, a vodu možete naći i u samom katunu.

Pešića rupa (25km, 1770m)

U nastavku rute put postaje sve lošiji i lošiji  a panorame sve ljepše i ljepše.

Pešića rupa je naziv za još jedno katunište (Bastaški katun) koje smješteno na prelijepom mjestu tik ispod Pešića jezera i vrha Crna Glava.  Na ovom potezu pored puta postoji uređena spomen česma posvećena Dušanu Pešiću sa odličnom planinskom vodom.

Ova lokacija je ujedno i kraj prvog dijela biciklističke ture i odavde nas očekuje naporno pješačenje, guranje i nošenje bicikla prvo do jezera a onda prema Zekovoj glavi.

U Pešića rupi se možete malo odmoriti, ali jezero mora biti rezervisano za dužu pauzu, gdje ćete sjedeći na nekoj stijeni pokraj vode pojesti možda i najslađu užinu u životu.

Nedaleko od Pešića rupe nalazi se i omanji katun Lukovište koji je prema predanju dobio naziv po velikoj količini ubijene divljači, prije svega srna i jelena, koja je na livade katuna dolazila na ispašu i pojilište na Pešića jezero. Tada brojnu divljač lovci su neštedimice tamanili, ili kako se u žargonu kaže lukovili, pa otuda i taj naziv.

Ovdje ulazimo na teritoriju NP Biogradska Gora zato obavezno pročitajte pravila ponašanja i naravno, poštujte ih.

Pešića jezero (26km, 1844m)

Krećemo na pješački dio avanture ka zapadu uskom stazom, dužine oko 500m, koja je sasvim prohodna i  njome se sa lakoćom možete provući gurajući ili noseći bajs.

Napokon, nakon tih 500m, kroz bukovi šumarak izlazimo na jezero koje je smješteno u jednom od najvećih cirkova Bjelasice, u prostoru između njenih najviših vrhova: Crne glave (2.137m), Zekove Glave (2.116m) i Belila (2.059m). Dugačko 290m, a maksimalna širina je oko 165m.  Prosječna dubina u jezeru je oko 3m, a maksimalna dubina je oko 8m. To je po veličini drugo jezero u reonu NP Biogradska gora a mnogi ga smatraju i najljepšim jezerom Bjelasice. Za ovo jezero je vezana legenda o  krilatom konju prema kojoj je iz voda ovog jezera noću izlazio bijeli krilati konj, čijoj su se ljepoti potajno divile vile.

Uzvišenje koje se jugoistočno izdiže iznad jezera zove se Borova glava, a dobilo je ime po borovoj šumi kojom je obraslo.

Jugozapadno od jezera na nekih 200m prema masivu Zekova glava, u samom podnožju naći ćete prave planinske izvore pa je poželjno da se snabdijete jer sledeći izvor na koji nailazimo je tek na stazi  koja se spušta od Crne glave prema Ursulovačkom jezeru.

Zekova glava (28km, 2116m)

Poslije odmora i uživanja u ljepotama Pešića jezera vrijeme je za pokret.  Krećemo od jezera prema sjeverozapadu uskom pješačkom stazicom a planinarska markacija će nam govoriti da smo na pravom putu. Cilj je popeti se na uzvišenje Olomerska, veliki kompleks livada koje se prostiru između  dva najviša vrha Bjelasice, Zekove glave i Crne glave.

Kada bi se ova stazica malo uredila i proširila tek toliko da se mogu okretati pedale, uspon bi spremniji brdski biciklisti mogli sa lakoćom da savladaju. Uopšte, kompletan pješački dio ove ture bi mogao da se uz malo truda pretvori u sjajnu singletrack stazu.

Do Zekove glave postoji još jedna kraća staza, preko lokacije Kofilj gdje postoji i istoimeni izvor sa jako hladnom vodom ali je ta staza znatno strmija i nije toliko zgodna da se veremo njome noseći bajs na leđima ili gurajući ga pored sebe.

Kada se konačno popnemo na cilj, zapazićemo da se drugom stranom padine spušta jedan makadamski put, i informativno ćemo reći da se njime možemo uključiti na TT3 stazu koja je krenula iz Mojkovca, preko Biogradskog jezera i dalje ide preko Bjelasice do prevoja Trešnjevik, pa preko sela Kuti i planine Lipovice izlazi na Grnčar i nastavlja svojom trasom još desetine i desetine kilometara. Tu takođe  prolazi i TT2 staza, koja dolazi iz pravca Bijelog Polja (Ravna rijeka), pa preko Šiške, Reljine, Jagančarskih rupa izlazi na Vranjak, i preko Jezerina ide dalje ka Kolašinu.

Ko želi da se prošeta do Zekove glave (repetitora) orijentir kretanja je  potpuno jasan. Vidik je fantastičan pa ako ste prvi put ovdje nemojte propustiti priliku da urežete u sjećanje prelijepe panorame: vidjećete kao na dlanu katune kroz koje ste prošli, makadam koji vijuga kroz goru i preko pašnjaka, Pešića jezero u svoj njegovoj ljepoti i još mnogo toga. Ako krenete do repetitora, potrošićete nešto preko 2km računajući i povratak.

Ovdje čak i najtoplijim ljetnim danima može da bude prohladno i da duva hladan vjetar, stoga preporučujemo da obavezno sa sobom ponesete i nešto dugih rukava ili neki lagani biciklistički šuškavac.

Crna glava (31km, 2137m)

Suprotno od staze koja vodi ka Zekovoj glavi, uz jako strmu livadu otpočinjemo uspon prema sjeveru/sjevero-istoku. Poslije 400m uspon polako počinje da popušta, i oni koji imaju iskustva u vožnji po ovakvim terenima, mogu probati da pedalanjem savladaju dobar dio ove trase koja nas vodi ka Crnoj Glavi preko lokacije poznate kao Galica, koja je zanimljiva i po tome što na njoj raste bor Krivulj.

Oduševiće vas pogled na litice koje oštro padaju sve do livada poznatih kao Vrtače, ka Pešića rupi, i ovaj potez je jako atraktivan. Na litice nije teško doći, u pitanju su gotovo ravne travnate površine, ali ako krenete u istraživanje, obratite pažnju kuda hodate i držite se podalje od samih ivica.

Kako odmičemo, Crna glava je sve bliža i bliža i vrlo brzo stižemo do mjesta gdje treba skrenuti novom stazom ka Ursulovačkom jezeru. Ako želite možete se popeti na vrh koji je odavde udaljen ne više od 150m, samo budite jako pažljivi pri usponu jer završni dio (do pečata) ide uz sami kameniti odsek, i pad odatle može da bude koban. Ovu lokaciju ćete prepoznati i po drvenom žutom putokazu na kome piše Izvor-Spring, a izvor o kome je riječ nalazi se upravo u završnom dijelu spuštanja ka jezeru.

Ne znamo da li treba uopšte pominjati da je pogled sa najvisočijeg vrha Bjelasice fenomenalan, i da je prava šteta propustiti, ako već niste bili, taj doživljaj.

Ovo je ujedno i trenutak koji smo čekali. Na najvišoj smo nadmorskoj visini na ovoj ruti, i od ovog trenutka do Berana nas očekuje dugotrajni spust. No, ipak nije tako lako kao što izgleda, jer treba se spustiti planinarskim stazama do makadama na koji ćemo se uključiti tek na 1580m. A to znači još dosta nošenja bajsa, savladavanja prepreka, kreni-stani pedalanja. Ali samo opušteno, sve je to sastavni dio ove avanture.

Veliko Ursulovačko jezero (32km, 1904m)

Do jezera naš čeka oko 800m spusta, planinarskom stazom, i ovo se uglavnom sve može odvoziti bez nekih većih problema, mada ima par prepreka.

Veliko Ursulovačko jezero je najvisočije jezero na Bjelasici. (Ursus na latinskom znači medvjed). Zovu ga još i Kurikućko. Između Velikog i Malog Ursulovačkog jezera nalazi se lokalitet gdje raste rijetki petoigličasti bor – molika. To je zadnja tačka zapadnog prostiranja ovog rijetkog četinara. Veliko Ursulovačko jezero je nastalo akumulacijom vode u cirku između Crne glave, Velike Ostrovice i Desine gore. Nalazi se na 1904m, a maksimalne je dubine oko 8 metara. Ovalnog je oblika, dugačko 210m a široko 120m.

Ursulovačko jezero je još jedna prilika za dužu pauzu –  za obrok, osveženje pa i za kupanje. Uživajte.

Malo Ursulovačko jezero (33km, 1775m)

Sa jugoistočne obale jezera krećemo put sjeverozapada gdje nailazimo na strmu i kamenitu stazu koja će nas spustiti na veliki travnati plato, a već na samom startu ugledaćemo u daljini jezerce tako da neće biti dileme da li smo pogodili pravi put.  Ovuda moramo nositi bajs na leđima, ali kada se spustimo na pašnjak, iako stazica u nastavku nije nimalo prilagođena biciklistima, ipak se njome može pedalati.

Malo Ursulovačko jezero, ili Blatina kako se još zove je nastalo akumulacijom vode u preizdubljenom dijelu cirka na zapadnoj strani Ostrovice na visini od 1775m. Dugačko je oko 60m a najveća njegova širina iznosi 39m.

Ševarine (36km, 1650m)

Vrlo brzo krećući se od Blatine ulazimo u bukovu šumu i tamo već postoji jedan širi puteljak koji je pogodan za bicikliranje mada je prepun rasutog kamenja raznih veličina svuda naokolo. Još 1km poprilično napornog spusta, i konačno stižemo na lokaciju Livadice, gdje odmah blizu prvog stana na koji se naiđe treba potražiti makadam koji se tu inače završava. Makadamom nastavljamo prema Reljini, krećući se u pravcu jugozapada. Odmah nakon prve okuke, poslije 300m nailazimo na raskrsnicu gdje treba krenuti uzbrdo lijevim krakom. Ponovo smo na TT2 i TT3 stazi. Već na sljedećoj krivini, kod jednog stana, što je jako bitan momenat, treba skrenuti DESNO kuda ćemo preko jedne livade izaći u staru šumu, i iz nje pravo na Ševarine.

Ševarine su glacijalno jezerce koje je u poodmaklom procesu nestajanja uslijed zarastanja vodenim biljkama. Jedno je od najvažnijih vlažnih staništa na Bjelasici.  Dugačko je oko 180m a široko oko 120m.

Šiško jezero (37km, 1660m)

Od Ševarina smo ponovo na makadamu, i nadalje nema više pješačkih dionica. Već uveliko željni prave vožnje hitamo kroz veliki i živi katun Šiška prema posljednjem jezeru na ovoj turi, koje je udaljeno odavde oko 1.2km. Jako lijepa dionica i poslije višesatne potpune divljine sada prija pedalanje kroz stada ovaca, prija nazvati dobar dan čobanima, pa čak ni psi ne smetaju dok ljutito jure za točkovima.

Iako mnogi Šiško jezero ne ubrajaju među najatraktivnija lednička jezera u Crnoj Gori, ono ima itekako svojih draži. Ovaj kraj ne bi bilo isti da nije njega da tiho spava ispod Žubera (1848m).  A tek kada se popnete na Žuber, ili na neki drugi okolni vrh, vidite koliko je ovo jezero oplemenilo ove pašnjake. I samo zbog njega se toliko voli Šiška.

Postoji i Malo Šiško jezero koje je udaljeno od velikog oko 1km vazdušnom linijom ka jugoistoku i smješteno je na 1795m ali nažalost ono nam nije bilo pogodno da ga upakujemo u ovu avanturu.

Veliko Šiško je dugačko 195m , široko je 130m, a najveća dubina je oko 3.5 metara. Malo Šiško je dugačko oko 80m a široko je oko 50m.

Katun Suvodo (40km, 1477m)

Kažemo doviđenja do sljedećeg puta prelijepim gorskim očima Bjelasice i nastavljamo makadamom ka katunu Suvodo. Na prvoj raskrsnici napušta nas TT2 staza koja ide ka Ravnoj rijeci (Bijelo Polje) ali zato ostajemo na TT3 stazi sve do centra Berana, samo u kontra smjeru. Nešto manje od 3km vrlo lošeg puta i stižemo u katun. Na raskrsnici postoji česma, a pored nje je i lijepi zaklon sa drvenim klupama i stolovima koji je tu postavila Uprava za šume. Ko želi može tu da napravi pauzu, međutim mi predlažemo da to bude Planinarski dom Suvodo.

Planinarski dom Suvodo (43km, 1300m)

Još 2.6km do doma. Makadam je znatno bolji a predio kroz koji prolazimo je skroz pitom i lijep, sa brojnim stočarskim kolibama i vikendicama. Negdje na ovom potezu postoji i velika tabla koja nam govori da upravo napuštamo teritoriju NP Biogradska Gora.

Planinarski dom Suvodo ne možete da promašite jer se nalazi odmah pored puta. Tu se možete lijepo odmoriti uz hladno piće a ako ste gladni poručite neko tradicionalno jelo. Dom nudi i smještaj po povoljnim cijenama, a za veće grupe biciklista ima i poseban popust.

Kurikuće (45km, 1140m)

Od planinarskog doma pedalamo pored rijeke Suvodo, i vrlo brzo se stiže u Kurikuće (1.5km do prvih kuća). Ulazak u selo je ujedno i kraj dugotrajnom drmusanju jer smo ponovo na asfaltu. Do centra Lubnica ostaje nam još oko 3km, i poslije svega pređenog, ovaj spust je ugodan i brz kao da se vozimo Ferarijem.

Povratak u Berane (61km, 670m)

Dolaskom isperd kafane i prodavnice u Lubnicama zatvaramo ovaj fantastični biciklistički krug. Na istom smo onom mjestu na kojem smo bili prije mnogo sati. Za one koji su krenuli na ovu vožnju iz Lubnica ovo je kraj ture. Za one druge koji su na nju pošli iz Jelovice ostaje još oko 7-8 poprilično napornih kilometa uz pošten uspon do prvih hotela u kojima su odsjeli. Za nas koji smo krenuli iz Berana, i neće biti tako teško…  čeka nas 12km dug spust i još 1km pedalanja do startne tačke.

Šta reći na kraju?

Nijedan opis ne može da dočara svu ljepotu, uzbuđenje, količinu adrenalina i sve ostalo pozitivno što nudi ova avantura. Definitivno jedna od najatraktivnijih i najzahtjevnijih ruta u čitavoj Crnoj Gori.

Info:
Asfalt: 36km
Makadam: 15km
Planinarske staze: 8km
Period za vožnju:  Ljetnji mjeseci
Oprema: Gps uređaj ili kompas, osnovni alat, rezervna guma, lampa…

Opasnost od divljih zvijeri je zbilja minimalna, ali treba naglasiti da su ove šume veliko stanište medveda i vukova, a od gmizavaca tu su uvijek prisutne otrovnice šarka i poskok.

Rutom prošli: Jovan Nikolić, Miki Nikolić

IPhone 4s

VIDEO RIDERS.ME

Slična varijanta rute koja se može odvoziti iz Kolašina. Uključuje Vranjak, Zekovu Glavu, Pešića jezero i na kraju Biogradsko jezero. Na videu se mogu vidjeti lokacije koje opisujemo u tekstu, Zekova glava i Pešića jezero.